Da je život najdivnije čudo potvrđuje desetogodišnja ljubav između Aleksandre Lukić i Nemanje Đurovića! Oni su rođeni istog dana, 31. jula 1984. godine, u GAK “Višegradska”.

Tamo su zajedno proveli nekoliko dana u inkubatorima, a onda se razdvojili kako bi porasli da bi ih život ponovo spojio prije deset godina! Nemanja je rođen u 11,30 sati, a Aleksanda u 18,15! Zbog male težine završili su u inkubatorima.


Iako ih je sudbina odvela na različite strane, ponovo su se vidjeli 1. 12. 2007. godine! Nemanja je tada bio prijatelj dečka Aleksandrine prijateljice, piše Alo.rs.

– Nas dvije smo bile zajedno kod mene u stanu na Miljakovcu, a njih dvojica na Medakoviću. Željeli smo da iznenadimo dečka moje drugarice i banemo tamo. Sve pare dale smo na taksi. Na prvi pogled Nemanja mi se nije dopao. Još nisam znala da je on ta beba koja je bila sa mnom u inkubatoru. Mnogo se zezao. Djelovao je neozbiljno. Mislila sam:”Šta je ovo? Kakav je ovo dečko?” Otišla sam odatle bez ikakve pomisli da se ikada više javim Nemanji – priča Aleksandra za “Alo!”.

Prema njenim riječima, dečko njene drugarice ipak joj je dao Nemanjin broj telefona.

– Počela sam da mu šaljem poruke. Nije znao ko je u pitanju jer sam se potpisivala kao Marija. To dopisivanje mi nije značilo ništa. Čista zabava! Pisala sam mu da sam ga gledala na utakmici, pošto trenira vaterpolo, i da mi se svidio. On je odgovarao. A onda mu je drug rekao da sam to ja! On me je odmah pozvao da se vidimo. Pristala sam i 9. decembra smo izašli – navodi u dahu Aleksnadra i dodaje da pamti sve detalje:

– Došao je u košulji. Obrijan i lijep! Bili smo u Knezu, a onad otišli na Kalemegdan. Prvo smo pitali jedno drugo za horoskopski znak. “Lav!”, kažem ja. On govori isto. Vadimo lične karte. Saznajemo da smo rođeni istog dana! Sviđa mi se. “Ovo mi se u životu nije desilo”, kažem mu. To veče počeli smo da se zabavljamo – sjeća se naša sagovornica, koja dodaje da su prvi mjeseci veze bili predivni, ali da nije očekivala da će sve to potrajati čitavih 10 godina!

– U tom periodu, ne znam čak ni kako i zašto, počeli smo da pričamo kako se ko od nas rodio. Riječ po riječ i došli smo do toga smo zajedno bili u inkubatorima. Istog dana stavljeni smo tamo, u istom porodilištu! Nevjerovatno! Majke se nisu sjećale jedna druge iz tog perioda. Porodicama je naša priča, takođe, bila nevjerovatna – priča Aleksandra i dodaje da je njihova veza liči na sve ostale.

– Živimo svoje živote. Volimo se. Sudbina nas je spojila, ali me to ne plaši. On je miraniji, a ja žustra! Iako je život nepredvidiv, sigurna sam da želim da ga provedem sa mojim “drugom iz inkubatora” – iskrena je ona u tazgovoru za Alo.rs.

LEAVE A REPLY